petak, 15.01.2010.

Šezdesete godine prošloga stoljeća poznate su po mnogobrojnim festivalima popularne glazbe. Jedan od najpoznatijih je bio festival je bio festival glazbe i umjetnosti Woodstock. Održao se od petnaestog do sedamnaestog kolova 1969. Počeo je kao organizirani događaj, koji je prešao u kaos iz kojeg se izrodio najlegendarniji rock festival u povijesti. Isprva se činilo kako će Woodstock biti samo još jedan u nizu festivala rock'n'roll glazbe. Nadajući se trima danima mira i glazbe, četvorica mladih poslovnih ljudi odlučila je održati festival glazbe u gradiću Woodstock u državi New York. Kako su počeli s planiranjem festivala i kako su unajmljivali sve više i više izvođača, festival je postao prevelik da bi se održao u Woodstocku, te je naposljetku premješt na mliječnu farmu u posjedu Maxa Yasgura pored gradića Bethel, koji se nalazio nedaleko Woodstocka. Veličina festivala pokazala se velikim problemom, budući da se očekivalo oko 60 000 ljudi. Naposljetku, festival je privukao skoro pola milijuna ljudi, koji su bili većinom tinejdžeri i dvadesetogodišnjaci. Organizatori nisu bili spremni za prometne čepove, uz to bilo je premalo hrane, sanitarija i liječničke pomoći. Također, imali su probleme s osiguranjem, kao i s drogama. Uz sve to, dva proloma oblaka pretvorili su farmu u blatnu kupku. Organizatori nisu očekivali 200 000 koji su stigli u petak ujutro. Postavili su točno tri kućice za prodaju karata. Dnevna karta je koštala $8, a trodnevna $24. Za samo nekoliko minuta festival je sa 186 000 prodanih karata, postao besplatno događanje. Nakon podneva u petak, ulazna vrata više nisu postojala. Ljudi su bili prisiljeni parkirati aute i po dvadeset milja daleko od mjesta održavanja. Jednom kada ste došli, bili ste prisiljeni ostati; niste imali kamo otići. Nije bilo mjesta za spavanje, ni za kupanje, ni za jelo. Tog vikenda Bethel je postao treći najveći grad u državi. Nitko nije bio pripremljen za to, pogotovo toditelji, koji su taj vikend shvatili kao noćnu moru. Ne samo da su se djeca odlično slagala, već su dijelili sve, uključujući drogu i mjesta za spavanje i kupanje. Bilo je nekoliko uhićenja zbog droge, ali nije bilo prijava provale ili nasilja u okolnim zajednicama. Razglas je na neko vrijeme, tokom kiše, potpuno otkazao. Ipak, nikoga nije bilo briga, te su neki izvođači nastavljali svoje koncerte. Kiša je padala tokom sva tri dana i livada se pretvorila u blato. Pozornica je počela kliziti nizbrdo, a zatim se nakrivila. Izvođači su dolazili i odlazili helikopterom, jedinim načinom dolaska i odlaska na mjestu održavanja koncerta. Festival je otvoren nastupom Richie-a Havens-a, nakon koga su sljedili mnogobrojni izvođači od kojih su popularniji Joan Baez, Santana, Janis Joplin, Grateful Dead, Creedence Clearwater Revival, The Who, Jefferson Airplane, Joe Cocker, itd. Festival je zatvoren nastupom Jimi-a Hendrix-a koji je smatran glavnom atrakcijom festivala. Njegova izvedba "Star-Spangled Banner" prenijela je patnju ere Vijetnamskog rata. Ipak, nisu svi bili oduševljeni ovim festivalom. Beatlesi su odustali, jer se nisu mogli složiti oko ponovnog okupljanja. Led Zeppelin je dobio bolje plaćenu gažu negdje drugdje. Doorsi su odbili jer je Jim Morrison mrzio velike koncerte na otvorenom. Odbio je i Bob Dylan, jer nije preferirao hipije. Tokom festivala dogodila su se dva rođenja i tri smrti. 90% ljudi koju su prisustvovali festivalu pušilo je marihuanu.
Skup je bio nenasilan. Nije bilo ozbiljnijih uhićenja ili tučnjava. Woodstock je predstavljao vrhunac 'flower power' ideologije koju su propagirali hipiji; ideju o vođenju ljubavi umjesto vođenja rata. Kada je nekoliko mjeseci kasnije na glazbenom festivalu u Altamontu u Kaliforniji izbilo nasilje i došlo do ubojstva, mnnogi su se prisjećali mirnog Woodstocka kao posljednjeg posmrtnog daha mladenačkog idealizma šezdesetih. Woodstock je na više načina simbolični vrhunac generacije šezdesetih i dokazuje kako su ljubav i mir mogući, makar i samo na trenutak.

nedjelja, 10.01.2010.

Just because. Samo zato što nemam inspiracije za pisanje, imam za izrađivanje tih whatever they are. A opsjednutost Morrisonom samo je pomoć oko toga. Ne znam kada ću se javiti, ali znajte da ću se vraćati. Ne ostavljam ovo samo tako.
Uživajte. ;)

nedjelja, 27.12.2009.

Zar je bitno?
Jesam li ja bitna?
Sunce je istopilo moje tragove u snijegu. Kao da sam nestala, iako ni prije toga nisam postojala. Tu sam, ali me nema. Šuljam se u tuđe kuće i živote, kao kurva, kao lopov. Nastojim biti netko, bez obzira na to što kažem da se ne želim uklopiti. Samo želim društvo. I zagrljaj. Ovaj put ne lažem. Ovaj put mi nije bitno ostaviti trag po tome što sam drukčija. Jednom u životu se želim uklopiti. Želim ove praznike provesti ne u kući. želim ih provesti negdje vani, uz smijeh, pjesmu. Nije me briga ako se smrznem i umrem. Sve dok umirem sretna i zadovoljna. Nije me briga hoću li umrijeti na mukama. Sve dok ostvarim sve želje. Nije me briga za ništa. Želim.. Previše. I nije mi jasno, zašto se kod mene na kraju sve svede na moje želje. Na kraju uvijek ostanem ja, nesretno zaljubljena djevojka. Djevojčica? Žena ne. Ostanem samo ja kako se bojim skočiti. Bojim se proživjeti nešto novo, iako to nikada ne pokazujem. Govore mi da sam povučena. Ja ne želim da sam takva. Mislim da nisam. Iako mi je sve više jasno da jesam takva. Muči me nešto, zakopavam li se sve dublje i dublje u želje i maštu, dok nastojim sve to ostvariti? Da. Mislim da je istina. Previše sam još uvijek djetinjasta.
Argh, OVO ne vodi nikamo. Baljezgam.
Sve što želim reći, nikada ne ispliva na površinu. Jer kad napokon to odlučim nekome reći, krivo je shvaćeno. Ili ja kažem krivo. Uglavnom, svaki puta nitko ne shvati koji je zapravo moj problem. Možda ni ja sama ne znam. Samo znam da skrivam depresiju godinu dana. Duboko u sebi plačem i vrištim. Ispoljavam na svijetlo samo nezadovoljstvo ovim svijetom. A to nije ni upola od onoga što me stvarno muči.
I onda taj dečko, u kojeg začudo nisam zaljubljena, dođe i kao da stvarno razumije. Kao da stvarno napokon netko shvaća u čemu je problem. Taj dečko mi stavi smješak na lice, čak i kada mi je najmanje do smješka.
A onaj, onaj za kojeg želim da shvati tko sam ja zapravo. Da shvati kako nisam ono što misli.. E, pa on, nekako mi se čini da ne razmišlja o ničemu vezanom za mene. Ne, stoposto je tako. Mislim da me nikad nije niti uzeo u obzir.
Ne. Mislim da nije bitno.
A ja? Pokušat ću biti bitna.

subota, 05.12.2009.

PUT 0N MY BEST SUNDAY DRESS.
I'M ALL I WANNa BE.
MY NAME'S FORGOTTEN.
OH, IT'S SO AWFUL.
HE IS DEEP AS DIRTY WATER.
HOOKER, WAITRESS. NOW SHE'S
FADING. WITH YOUR FLASH. SLASH.
THEY REALLY WANT YOU. THEY DO. OR JUST,
THEY'RE ALL FUCKING LIARS.
AND SHE HAS IT AGAIN. THAT SELFISH SMILE ON
HER NON-PERFECT FACE. SHE DARES TO
DREAM ABOUT THINGS SHE NEVER COULD
HAVE. SHE DARES TO DREAM THAT HE IS
ALREADY HERS. ANGRILY, BROKEN
GLASS. MAKES MY VOICE CRACK.
I AM SO DUMB. JUST BEAT
ME UP.
I HAD IT ALL FOREVER. I HAD ENOUGH.
REMEMBER, YOU PROMISED ME.
HE TASTES LIKE CANDY HE'S SO.
dAMN YOU.
WATCHING YOU BURN.
WATCHING YOU BURN.
PUT ON MY BEST SUNDAY DRESS.
AND I CRY. NO ONE CAN HEAR.
CHAOS.
PSYCHO.
GUITAR BITE.
CHERISH ALL MY MISERY ALONE.
AND I DIE.

četvrtak, 12.11.2009.

Lišće osluškuje svaki moj korak dok hodam po njima. Na rubu suza, sreću pronalazim u zvukovima pjesme i šuštanju tog istog lišća. Kapljice kiše polako mi klize niz obraz. Možda se ipak kroz naočale ne vide moje suzne oči. Uzimam ključ i ulazim u svijet u kojem me grliš onako kao danas. Ulazim i vidim tebe kako sjediš zamišljen, dok glazba iz starog gramofona trešti i ispunjava me zadovoljstvom. Osmijehnem se i ugnijezdim ti se u krilo. Smiješ se, i nadam se da je sve u redu.
Tu moja iluzija prestaje. Jake kapi kiše probudile su me iz savršenog života. Ili takvog ni nema. Bojim se da nema. Jer, bez tebe sam nitko. Bez tebe sam duh. Bez tebe sam opet ona ja koju ne volim. Ona koja svaki svoj dan proživljala na način da glumi. S tobom sam sretna. S tobom se smijem. Ne bojim se svijeta, ni ljudi. Ne dopuštam svađu ni mržnju. Zbog tebe opet pišem, crtam. Je li moguće da si ti moja inspiracija i motiv za sve? Ne znam, bojim se da si to ne umislim kao i mnoge stvari.
Glupa sam. Zašto se brinem.
Odlazim. Uživajte.

subota, 07.11.2009.

utorak, 27.10.2009.

Sve ce to mila moja prekriti
Ruzmarin, snjegovi i sas
I dvije ce pokisle ptice
Iz tvoga oka prhnuti na jug
Nijedna suza, nimalo volje,
Nijedna slutnja, ni glas
A moglo je bolje

Reci ces malo je tuzno
A on je bio kopile i jad
I stat cemo goli i sami
Pred ovo ledeno nebo i mrak
Mirise pelin, pusto polje,
Ocvale ruze i med
A moglo je bolje

Gdje, pokazi mi
Gdje, kad tuzne sudba ne voli
I cime od svijeta da se branis
Kao ruza sa dva smijesna trna ili snom
Uzalud, uzalud, sve je protiv nas

petak, 23.10.2009.

Ja sam Mia.
Da, ali to mi je samo ime. Tko sam ZAPRAVO ja? Mogu reci da sam ja djevojka, ali nisam. Nisam vise ni curetak. Ni djevojce. Nesto izmedu svega toga JESAM JA. Mogu reci da sam nadarena i kreativna, ali to je povrsno i to bih rekla samo da se rijesim ovoga pitanja. Jedan dan sam rokerica, jedan dan sam knjiski moljac. Jedan dan nisam nitko. Jedan dan pozelim nositi samo crno, drugi dan sam potpuno sarena. Ipak od svih tih raznih i cestih promjena raspolozenja ostaje jedno. Ostaju moje starke, naocale, uske traperice. Ostaje moj sareni ruksak i moje pjegice. Ja sam moje knjige. Ja sam moj gramofon i ploce. Ja sam moj iPod i sve pjesme. Tko sam jos ja? Ja sam Englez u dusi. Ja sam ovisnik o Internetu. Ja sam svi oni nadimci koje cesto pisem na korice biljeznica. Ja sam Miah i Pearl i Morrison i Hendrix i Cobain i Ramone. Ja sam i Pixie. Ja sam ljubiteljica lakova za nokte i eksperimentiranja s frizurama. Ja zelim biti netko. Ali jos ni sama nisam sigurna sto i tko zelim postati. Mozda zelim imati bend, mozda zelim biti dizajner interijera. Ja sam, zasigurno, jako zaljubljiva i cudna. Ja sam uostalom i jako nesigurna.

Zapravo mislim da ce mi pitanje TKO SAM JA zauvijek ostati u glavi, a da zapravo jos dugo necu naci odgovor.
*
Hm, opet si dopustam da mi jedna osoba prebrzo ude u zivot i sazna sve o meni. Opet dopustam da prebrzo zauzme mjesto u mojem srcu. I koliko god govorila da se bojim, opet to dopustam. A vec znam kako ce to sve zavrsiti. Ja, razocarana. A on, mislim da onda ni nece shvatiti sto je napravio. Ili ipak nece tako zavrsiti? Jesam li to samo ja sa svojim pesimisticnim umom uspjela povjerovati da nikad nista nece dobro zavrsiti? Pa. Mislim da jesam. Mislim da previse glumim i dramatiziram.
*
PLAVI ORKESTAR U 3.MJESECU U ARENI!!!!!! Isuse, ne mogu docekat. Ispunjenje jednog od snova. : )
[could vampire and werewolf go together?]
[i need you to hug me]


*
[don't mind the bullshit. AGAIN]
XOXOBites,
MiahPearlMorrisonCobainHendrixRamone aka StrawberryPixie.

četvrtak, 15.10.2009.

Ali ti ne posežeš za mnom. Ti ništa ne radiš. Osim što me boliš svaki dan sve više. Jer si bezobrazan. Jer ti je izgleda samo stalo do toga kako ispasti što veća faca. Da! Ali, zapamti ovo. Nisi kul kao što misliš. A ja nisam glupa, i ne dam da se netko igra sa mnom. Možda izgledam tako, ali moraš shvatiti da sam doživjela i gore od ovoga. I shvati da te neću zauvijek voljeti, ako te i sada volim [zapravo ne, samo sam zaljubljena]. Shvati da nisi jedini. I shvati da nisi tako lijep i krasan kao što si sada misliš. Tako da... Pa, nećeš lako naći curu, a možda sada ni mene ne možeš imati. Možda danas ovako mislim, ali ne dam da netko radi sa mnom što god hoće. Zajebi s tom idejom.
Jebote, ali ipak si sexii. : P
Umm, dalje. : ))
Trebam li se bojati ako se zanimam za dečka koji je stariji od mene? I ne, to nije ovaj gore. Haha, da dva su, kao i uvijek kod mene. Da, ovaj. Recite mi, trebam li se bojati? Trebam li biti zabrinuta? Iako znam da je taj dečko tako savršeno razuman i da ne bi ništa zahtjevao i tražio od mene, ipak sam zabrinuta. Kaže mi *N. da budem bez brige jer on nije glup i retardiran. A tako je.. Jao, tako me privlači njegova osobnost i njegovi stavovi.
Daljee.
Da, prestajem prije nego što se raskokodačem oko toga kako je divan i krasan.
Meni je prekrasno. Napokon sam shvatila da trebam biti zahvalna na svakom danu i na pruženoj prilici da idem u srednju u Zagreb. Jer da nema te srednje, nebi bilo ni jednog ni drugog dečka. Nebi bilo svakodnevnog smijeha, putovanja vlakom. Nebi bilo ničega. Bila bi dosadna sisačka gimna u kojoj već sve znam. A ovo mi je trebalo. Ta promjena. Oblikujem se kao potpuna osoba sa čvrstim stavovima. Postajem odgovorna. Profesori me hvale. Imam dobre ocjene, koliko toliko. I što je najbitnije, sretna sam. Smijem se. Svaki jutro, umjesto da u 6 ujutro umirem od hladnoće, ja poskakujem uz ritmove pjesme. I sretna sam, jer ga vidim svaki dan u vlaku. I jer sjedimo zajedno u kupeu. I jer se čujemo preko msna. I jer ga mogu gledati kako spava. I sretna sam jer je u školi prepredobro. Jer se stalno smijemo i pjevamo glupe pjesmuljke. I jer je on u školi tako sexi, i jer ga volim slušati kako priča. I sretna sam što mi je muka od tople čokolade u najboljem kafiću u cijelom Avenue Mallu. Da. Sretna sam. Budite i vi. Nemojte žaliti za ničim. Imamo vremena za sve. Mladi smo. Cijeli je život pred nama.


XOXOBites.
Uživajte, voli vas vaša Miah Pearl Morrison Hendrix Cobain Ramone aka Strawberry Pixie.
[Isusa ti Boga, koliki mi je nick]